Kako manje brinuti

Ukoliko zabrinutost potraje“, kaže dr. sc. Arthur R. Pell u predgovoru knjige Kako prevladati zabrinutost i stres na poslu i u privatnom životu autora Dale Carnegie-a, „može nam oduzeti vitalnost, entuzijazam i energiju te rezultirati fizičkim i psihičkim slomovima.“

Svi znamo da zabrinutost ne vodi nigdje. Znamo da se poslije nekog vremena ljudi sami sebi čude zašto su toliko bespotrebno brinuli. Najlošija opcija je sjediti i brinuti i smišljati u glavi scenarije.

Zabrinutost, rekla bih, dolazi i usljed puno informacija i premalo informacija. U svakom slučaju, dolazi usljed nemanja PRAVIH informacija.

Za te prave informacije čovjek se treba i pokrenuti inače um ostaje „zbunjen, podijeljen i besciljno promišlja o mnogo toga što nije istitinito.“ (A. Pell)

A kako izaći iz tog kruga zabrinutosti?

Dok god ne dođe čovjek u situaciju koja mu stvara zabrinutost, lako je dijeliti savjete tipa „Ne brini, to nije tako strašno proći će.“ Kada ste u situaciji zabrinutosti čini vam se da neće nikada proći i da je prestrašno jer ste trenutno samo na to fokusirani. I što je veća fokusiranost na problem to raste zabrinutost i to se više čini da nema izlaza. A izlaz postoji.

D. Carnegie savjetuje:

„1. Ako ste suočeni sa problemom koji vas zabrinjava, nemojte ga neprekidno pretresati u mislima. Suočite se s njime jednom za svagda i donesite odluku. Većinu briga uzrokuje neodlučnost. Kada ste donijeli odluku, držite je se. Neće uvijek biti ispravna, ali obično je svako pozitivno djelovanje bolje od izostanka svakog djelovanja. Griješite ako mislite kako nikad nećete pogriješiti.

2. Odlučite gdje je granica razmišljanja i zabrinutosti. Upamtite, zabrinutost nije isto što i razmišljanje. Jasno razmišljanje je konstruktivno. Zabrinutost je destruktivna.

3. Možete li učiniti nešto kako biste riješili problem koji vas muči, učinite to. Trebali bismo poduzeti sve što smo u mogućnosti kako bi nas prestao zabrinjavati.

Kada bi odluku donijeti bilo lako ne bi dugo sjedio i nad sobom plakʾo

Dakle, odlučnost da se donese odluka i drži se te odluke, pod broj jedan. Donošenje odluka u vezi je i sa ličnim vrijednostima i sa uvjerenjima. Ljudi često ne donose odluke jer imaju blokade na nivou uvjerenja. Odnosno, biraju nečinjenje jer je to sigurna zona.

Patim, zabrinut sam, ali bar tu znam gdje sam i šta mi je. Ljudi će radije godinama biti zabrinuti i neće donijeti odluku dok doslovno ne dožive neki vid propasti, sloma koji će ih natjerati da urade nešto u vezi s onim oko čega brinu. Često će donijeti odluku pa je prekršiti vraćajući se na staro i poznato opet iz straha i blokada na nivou uvjerenja.

Postavite sebi dva pitanja u vezi s onim što vas brine: 1. Koji je najgori scenarij koji se može odigrati? Protresite ga do detalja. Zamislite, primijetite, osjetite, čujte, prođite kroz to. Bit će vam lako jer ste već zabrinuti. Zamislite da se to već i dogodilo.

Drugo pitanje je: Sada kada znate koji je najgori ishod, pitajte se šta možete uraditi da to ublažite. Do kojih još činjenica možete doći, šta je uzrok problema, koje je rješenje moguće, možda više njih, sa kojim biste rješenjem bili najviše zadovoljni. I tada donesite odluku.

Lociraj svoju brigu

I da, zaposlite svoj um još nečim. Dokazano je da nijedan um ne može istovremeno biti fokusiran na dvije stvari istovremeno.

Budite u svom SADA i OVDJE. To je mjesto i vrijeme u kojem to o čemu brinete i ne postoji, jer ono o čemu brinete najčešće je u vašem sutra. A realnost kaže da vi ne znate ni imate li to sutra.

Tako je vaše danas protraćeno onim čega nema i potencijalno nikada neće ni biti.

Pokrenite se, dođite do činjenica, sagledajte ih, tražite pomoć u sagledavanju činjenica kada je potrebno i idite ka rješenju. Ne prihvatajte tuđe prognoze i dajte sve od sebe da napravite najbolje od toga s čime trenutno raspolažete. Makar ćete znati da ste uradili najbolje i najviše što ste mogli u tom trenutku i nećete kasnije žaliti zašto se niste pokrenuli i nešto uradili ranije.

Završit ću citatom: „Želite li razviti hrabrost, učinite ono čega se plašite i činite to dok ne zabilježite niz uspješnih iskustava. To je najbrži i najpouzdaniji način nadilaženja straha.“ (D. Carnegie)

Komentariši