Mlađak novog početka

početak

Jeste li već u januaru postavili svoje ciljeve?

Nisam ni ja.

Još u decembru sam imala ideje. Preturala sam po glavi šta sam u koju ladicu ostavila i šta vrijedi da se nosi i u ovoj godini. Šta je to što treba da se baci, da se sačuva kao iskustvo u sjećanju kako se više ne bi ponavljalo.

Ne volim puno da preturam po tim ladicama jer onda napravim priličan haos. Zato imam svoje dnevnike koji sve moje prevoje i zavoje u glavi trpe momački. I što je za mene najvažnije, omogućavaju mi da se posložim za vrijeme koje dolazi.

Ukoliko ste neko ko voli da ulijeće u nove stvari, iskustva, uči novo, usljed čega, priznajte to, ne stignete završiti nešto staro a već započeto, onda je dobro imati taj jedan debeli dnevnik, debelih korica, jer mala fajda od nečeg tankog za puno ideja i planova i realizacija, zar ne.

E ja sam u januaru stigla kupiti jedan takav dnevnik, ljubičastih korica, nešto me ljubičasta voli zadnju godinu dana, i uspjela sumirati godinu iza sebe na nekoliko stranica.

I kada sagledam, vidim, godina mi stane na nekih desetak stranica velike sveske.

Kada pišete lako uvidite obrasce, ciljeve, šta vas nosi a šta goni. Vidite brzo šta i kako vam um pamti pa se možete korigirati ili ostati na tom putu. Lako uvidite ko ste i ko niste. I kuda vam je dalje ići sa sobom.

Drago mi je da se nisam napustila u prošloj godini. To je najgore napuštanje koje čovjek ikada može da doživi. Od sebe kada se odrodi. I to je postignuće također.

Posložila sam značajne projekte i ciljeve koje sam ostvarila u prošloj godini. Uz svaki zapišem koju moju vrijednost predstavlja i ko sam ja kada ostvarim to. Neću da živim nešto što me ne čini sretnom i što nije uklopivo u moju sliku sebe, moj identitet.

Izvukla sam ono što sam postavila kao ciljeve još preklani i lani i nisam ih realizovala. Sada sagledavam da li mi još uvijek izgledaju privlačno i jesu li ono što mislim da ja sada jesam. Ako nisu, nema prepisivanja za ovu godinu. Možda im treba nove energije. Ako vrijede, vidjet ćemo, možda je ovo njihovo vrijeme.

U januar sam ušla sretna i sa ostvarenim snom iz decembra 2020. godine. Nije bio cilj, jer nije zavisio od mene. Bio je san. Vizija. Luda vizija, rekle bi neke moje prijateljice. Jedna ko iz topa čak: Što je babi milo to joj se i snilo, ne fantaziraj. Ali hajde, ko meditira imalo i prepusti se energetskim tokovima zna kako to već dođe. Kao što u životu sve što forsirate neće da dođe već dođe kada i zaboravite da ste imali jednom neki san i želju.

I došlo je i na javi. Ne baš u cjelosti kao ta vizija koja je trebala da me uvede u moje ciljeve i želje u 2021. godini. Ali tako vam je sa željama i snovima, ostvare se na svoj način, ja vjerujem na način koji je najbolji za nas i za lični rast.

Shvatila sam da mi je moj unutrašnji mir važniji od svega. I mir će biti okosnica moje 2022. godine.

Voljela bih kada bi ljudi više vjerovali svojoj intuiciji i vizijama, jer zaista vjerujem da je to način na koji Bog, Univerzum, komunicira sa čovjekom.

Februar je počeo sa mlađakom koji kaže: započni nešto novo, jer po starom više ne ide. Napravi promjenu i kada se je se plašiš.

Meni je februar ove godine zapravo januar. Početak kretanja. Možda bude luda vožnja. Možda se skršim. Možda poletim putem. Nemam pojma, jer da tako razmišljam ne bih se pomakla s mjesta. Znate već da postoji ono što nije naše polje utjecaja: okolnosti, drugi ljudi, kvarovi na cesti, pad komete, šta znam.

Moje polje utjecaja sam ja. I to je jedino sa čime znam kako stojim i gdje sam.

Komentariši