Šta kada osjetimo krivicu?

Sve što treba je razumjeti dušom.

Danas je umro neko o kome nisam znala više osim da je bio dobar drug i drago dijete, danas odrastao čovjek sa svojim životnim problemima. Samozatajan iz moje perspektive. Neko ko je sazrijevao kroz ratne okolnosti i životne bitke o kojima je samo on mogao najbolje znati.

Natpisi u medijima uvijek su jedna strana nečijeg života. Jedna perspektiva.

Komentari ljudi su tek još jedna strana razmišljanja i osjećanja tih ljudi i obično nemaju puno veze s onim koga komentarišu. Ispada često da o tuđim životima ljudi znaju više nego o svom. I da o unutrašnjim previranjima nečijim znaju isto kao i sam Bog.

Drugi natpis u medijima donio je drugu perspektivu na one prve natpise u medijima.

Ljudi su brzi na jeziku i u toj brzini ne primjete da ih je stiglo ono zakleto Nikad i da i sami Mogu štošta što su do jučer zamijerali drugima.

Krivnja preživjelih

Ako je tumačiti komentare, ljudi su iz Bezgrešnih Sudija prešli u Sudije Sistema, ali ih i dalje nije napustio osjećaj krivice.

Krivice zašto nisu nešto ranije znali, zašto nisu ranije reagovali, zašto nisu ranije pomogli, zašto im se tako nešto dogodilo pred nosom. Krivice što je smrt jednog doživljena kao duhovni poraz drugih, društva u kojem je umrli živio.

I šta tad?

U tom kolopetu između osude i krivice, gase se ljudi kao zvijezde padalice.

Kada sljedeći put uhvatite sebe da ste zapeli u stanju osude i krivice, bilo da je to usmjereno ka drugima ili sebi, umjesto da se samouništavate, upitajte se šta ste iz toga naučili i kako možete sada drugačije. Šta možete drugačije. Kako možete narasti kroz to? Kome možete pomoći i kako i čime?

Ako vam treba podrška i pomoć, znate da je možete potražiti i da je u redu tražiti je.

Krivica kao kompas

Osjećaj krivice ima smisla kada vam je pokretač da uradite drugačije, bolje, ljepše. A znate da možete, jer taj osjećaj govori vam da ste prekršili neki vrijednosni sistem u sebi jer ste uvjereni da možete bolje. Tada zapravo kažete: ja nisam loša osoba, ja nisam željela da se to dogodi, ja bih volio da sam pomogao, ja bih volio da sam ranije reagovao. To znači da saosjećate sa drugim i da se možete staviti u poziciju drugog.

Ukoliko ne odlučite napraviti drugačije poučeni tim iskustvom ili događajem, vi ćete postepeno pojesti sami sebe iznutra mučeći se stalno. Krivica u vama kaže: Probudila sam čovjeka u tebi, šta ćeš da uradiš da ga držiš budnim?

Vrijeme nije moguće vratiti. Ni ljude kroz vrijeme ne možemo vratiti. Ni riječi ni djela povući i promijeniti.

Ali ako imate još ovo Sada, onda možete izabrati drugačije, više u skladu sa sobom, onim koji svijetli u vama.

Život dijeli najbolje lekcije pa svakome vrati ono što je drugima dao.

A sve što treba je razumjeti dušom kada ne ide umom.

Komentariši