Kako izgleda jedan stvarni put do voljenja sebe

Tri decenije koračam zemljom. Kao tijelo bez duše kao neka prazna boca koja pluta morem a u njoj nikakve poruke…
Zamislite prizor jake oluje koja ruši sve pred sobom koja spušta i diže stvari istovremeno, onaj opšti haos koji napravi oluja, ali sad zamislite tu oluju da traje stalno i da živite tako kroz nju.
Nekako se i ne trudite da je smirite a niti se borite da nađete riješenje već samo ste prepušteni da udara sa vama ta snaga od sve što stigne.

E takav opis je odgovarao mom životu, nemaran bez riješenja bez pokretanja da se išta riješi od zdravlja do međuljudskih odnosa.
Oluje uvijek naprave velike nerede i daju strašne posljedice, neki kažu da oluje dolaze da očiste put a moja je samo pravila rupe u putevima.
Najtužnije je bilo što sam upadala u te rupe i sjedila danima dok ne naiđe novi udar vjetra da me baci u sljedeću rupu i tako 30 godina. Od djetinstva, odnosa sa porodicom, odnosa sa prijateljima koji su uvijek
odlazili, školovanja, pokušaja studiranja, udaje, rođenja djece, razvoda, drugog braka i ostavljanja, veze i onda opet ostavljanja sa nekim prejakim riječima koje su kao najjači udar grmljavine samo me trehnule na zemlju gdje sam danima sjedila i šutila.

Ta veza tacnije taj čovjek je bila jedina emocija koja je donosila sunčane dane u moje oluje i mojoj djeci i meni osmijeh iz duše. Ili sam ja bar tako mislila…
Vremenom sam mrzila pomisao da moram izaci napolje medu ljude…
Pokušavala sam sama sebe da trznem da sama sebe izvučem iz svega… znate onaj osjećaj kad se zainatite i sami sebi krenete govoriti ma mogu ja to, biću bolja.
Ali nije uspjevalo.
Sve je izgledalo nelogično, niti sam znala sta znači biti bolja nit šta je to šta ja mogu.

U vrijeme popularnosti društvenih mreža i tehnologije koja nam je omogućila sve na dlanu ja nisam pronalazila odgovor ni tu. Na svakom koraku je bilo savjeta kako da volimo sebe kako da se organizujemo
da se trudimo ali meni ništa od toga nije polazilo za rukom nit sam uspjevala da shvatim išta od toga.
Nazvala sam prijateljicu jedinu koja je ostala u mom životu, vjerovatno samo zato što je psihički stabilna, u svakom segmentu života je smirena i vrlo učena i inteligentna ličnost pa je možda jedino taj rezon
njene ličnosti bio jedini koji je mogao stajati uz mene. Da je manje pametna i uskog pogleda na život vjerovatno nikada ni ona me ne bi saslušala nit bi me čuvala kraj sebe.
Rijetko sam i njoj pričala o sebi ono istinski i do srži a taj dan sam poželila a i da je pitam za savjet jer je bila stučnjak na polju životnog savjetovanja. Ali sve vrijeme sam izbjegavala da to donosim u naše prijateljstvo jer sam nekako i smatrala da se mogu nositi sa svim olujama i odlascima iz mog zivota…ali nisam.

Nazvala sam je i tražila da joj budem pacijent. Na te moje riječi se nasmijala glasno ali kao i uvijek je pametno postupila i odgovorila da možemo pokušati.
Tih dana je bila okupirana edukacijama i poslom, nismo življele blizu jer jedna od mojih oluja me odvela iz našeg rodnog grada, ali je ipak našla način da mi zakaže prvi termin tj. susret sa njom u kojem
ćemo naše prijateljstvo staviti po strani i krenuti sa pronalaskom rješenja za moj problem.

U početku sam bila još više zbunjena sa svim tim zadacima koje je postavila pred mene, ali vremenom rješenja zadataka su davala strašne odgovore koji su me ostavljali u čudu.
Otkrivala sam sebe kao neku drugu osobu i što je najčudnije bilo počela mi se sviđati ta druga osoba u meni….
Danima je provjeravala moje stanje u smislu da joj ispričam šta ima novo a bilo je malo da se ispriča šta se sve počelo dešavati.

Počela sam raditi, počela trenirati, počela zdravo da se hranim, počela da šetam sa djecom i uživam u tome. Svaki korak je budio nešto oko mene što je privlačilo samo dobra dešavanja i blagodati.

Naučila me da volim sebe, naučila me da volim život i sve u njemu čak i ono loše što sam prošla.
U vrlo kratkom roku sam se pela na visoke stepenice sa lakoćom. Bolji posao, putovanja, bolja zarada.
Stizala sam sve za nevjerovatno kratko vrijeme slusajući i radeći sve što me naučila. Međuljudski odnosi su postajali ljepši, a sa porodicom se desilo čudo me sami postavili kao osobu koju poštuju i
čije riječi vrijede.
I sve se desilo spontano, neplanski. Samo se pokrenulo oko mene sve.

Za četiri mjeseca se i odnos koji me slomio najvise popravio, pojavio se moj tada bivši partner moleći za oprost i pokazujući promjenu svoje ličnosti i pokazujući šta stvarno osjeća prema meni.
Život je postao lijep, ali život je teatar koji voli da pruža često zaplete kad mislite da je savršen kraj na pomolu.

Zaokupljena novitetima i svim dobrim dešavanjima oko mene zaboravljam opet sebe. Zaboravljam ljubav prema sebi i stavljam je na posljednje mjesto, jer previše dešavnja koje sam namjerno prihvatila su počela da remete organizaciju.

Znate kada jedete dobro jelo preukusno a gladni ste i pretjerate pa vas naglo stomak zaboli, e tako je bilo i sa mnom.
Počinjem zanemarivati ljubav prema sebi i život me opomene jer je život postao moj drug u međuvremenu. Opomene me bolešću i dijagnozom dobroćudnog tumora.
Pošto ljubav koju sam posadila prema sebi nisam njegovala, počela je venuti i ja sam se zatvorila u sebe naglo i uplašeno. Bas kao i cvijeće kada ga ne njegujete ono samo nestane uvene doslovno u jednom danu.
I opet ostavljanja i opet gubici i opet neorganizacija…

Kad se stisalo sve oko operacije i tog turbulentnog udara u meni sjela sam i uzela svesku i počela da radim ponovo. Ponovo da radim na sebi i iznova . Samo tri dana poslije desio se događaj koji me primorao
da se preselim u drugi stan.
Nastavak rada na sebi je donio da čak i stan uredim po svom izboru od svog novca. Nastavak ljubavi prema sebi me doveo da se čak uhvatim da pjevam po stanu, ja koja nikada nisam pjevala…
Shvatam da ljubav prema sebi ne smijemo nikada zanemariti.

Hvala ti prijateljice što si me naučila najvećoj životnoj mudrosti koja pokreće čitav kosmos. Hvala ti.
Ovo ti pišem i evo šaljem da podijeliš sa drugima da bi im pomogla i da ti još jednom ono ukratko kažem šta ima novo kod mene i kako je to bilo kada sam ostavila zadatke kojima si me naučila. I još jednom hvala
ti.

Komentariši