Ko sam ja?

Ja nisam svoj CV.
I to je lijepa spoznaja. I pomalo proklizavajuća. Kao ono imaš zalet dobar, naslažeš svašta u tu biografiju i onda u jednoj krivini hop! proklizaš malo. Malo se izudaraš, jer negdje te i zaboli da nisi ti ona diploma ni onaj kurs, a nisi ni onaj seminar, ma nisi ni nagrada, nisi ni godine staža, ni organizacija ili kompanija u kojoj si te godine ostavila. Ništa od toga. A sve to mi je bilo važno a i danas je donekle.
Dobro, ko sam onda? I šta je to što mi je stvarno važno iza svega toga što stoji u CV-ju kao postignuti cilj? Koje vrijednosti se kriju iza toga?

Biti samostalna i nezavisna i u mogućnosti da pomognem i drugima. Biti ona koja širi svoja saznanja i spoznaju. Biti ona koja neprestano radi na sebi.
Taj put, priznat ću vam, odnese iz života jako puno ljudi, ali i donese one prave. U mom životu ima jako puno poznanika. Jako puno ljudi sam upoznala kroz edukacije i posao. Kroz književnost također. I volim upoznavati nove ljude. Volim i kroz ljude učiti o životu. Ja sam ona kojoj je znanje bitna vrijednost.

Ja sam i ona koja je uvijek u svemu birala put srca i taj put slijedila intuitivno. Kod mene ako ne ide srcem, neće ići nikako drugačije. Ni u poslu, ni u odnosima sa drugima. Ja ne mogu ni da spremim odjeću večer ranije za sutra, jer se i oblačim srcem, po osjećaju kako se taj dan ustanem i šta me privuče. Intuitivno.

Ja sam osoba koja uživa da je u pokretu. Pokret su ideje, zamisli, kreativni procesi, dakle, mentalni pokreti, kao i fizički pokreti, pješačenje, dosta pješačenja po mogućnosti po brdima i šumama, pored vode ili preko kakvog kamena, obrađenog ili neobrađenog uzmemo li u ozbir da je riječ o starim gradovima ili o kakvom krševitom predjelu. To me opušta.
Volim biti povezana s prirodom i kultivisati prostor oko sebe, koliko mogu, to je moje učešće srcem. I to je moj kreativni i korisni proces koji je ujedno opuštajući i koristan.

Ja sam iskrena i to je vrijednost koju poštujem kod drugih ljudi. Nanjušim neiskrenost iz želudca.
Volim samoću a nisam usamljena. Ja sam sa sobom u dobrom društvu. Volim to vrijeme da se popričam sa sobom, da provjerim gdje sam, zašto sam tu gdje sam i kuda me to sve vodi. Restartam se po potrebi.

Nisam neko ko voli javno pokazivati emocije. I nekoliko osoba u bliskom okruženju me naučilo da poštujem i kada neko bez zadrške i plače i tuguje i lomi se. Mislim da u životu ima toliko dobrih, lijepih i pozitivnih stvari da ne treba predugo tugovati i očajavati.
Ja sam optimista i često idealista. I neko ko ipak bira da poduzima aktivnosti koje vode u pozitivnom pravcu. Umaraju me oni koji kukaju i ništa ne čine sa sobom. Ne mogu dugo u takvim odnosima funkcionisati. A rado ću biti podrška onima koji su spremni na promjenu.

Ja mislim da bez duhovnog razvoja život je promašen. I zato se možda i osjećam kao jedna tačka u beskraju koja se stapa sa svim drugim tačkama i nestaje u njima. Energija. Univerzum. Sve to sam. Nema me i kada me ima. I kada me ne bude imat će me. Zato šta god da radim imam na umu to da sam ovdje u šetnji i da moji tragovi ne zabole druge.

Eto to sam danas, na prvu. A sutra želim da se probudim još bolja. Da u ovom danu ostavim ono što mi ne koristi, da otpustim ono što mi ne čini zadovoljstvo i da krenem u novo jutro svježa, mirna i opuštena, u ljubavi sa sobom i svijetom. To mi je želja za svaki novi dan i nastojim živjeti to i biti prisutna u svom svakom danu.
Danas sam toliko osjećala prisutnost boja i grmova i stabala u gradskom parku, primjećivala veličinu korijenja stabala koja su podigla asfalt, boje behara od roze, bijele i ljubičaste, oblike krošnji i prostor koji zauzimaju, da me sve to toliko opuštalo i radovalo kao da sve vidim prvi put.
Eto i to sam. Prisutna. Meditativna. Stopljena.
A ti, ko si ti kada nisi svoj CV?

Komentariši