Dok odlazimo

Raduje me evo obavjest da je moja pjesma “Dok odlazimo” prošla na konkursu Poezija godine 2021, Balkanska pjesnička unija.

287 prijava iz 25 zemalja svijeta je zaprimljeno, pišu u mailu.

Pjesma će biti uvrštana u prvi ciklus Plovidba na pogled

Pa da zaplovimo:

Dok odlazimo

Dijelimo postove,

I grabimo neke tuđe ceste

Učeći ih da nas zavole,

Navikavajući se na zvuk koji ostavljaju naše stope

Na pločnicima

Tuđih gradova.

Nosimo sa sobom otiske vremena,

Zgužvane nade

Baš jako bole kada odskoče bačene o

Pločnik grada u kojem smo rasli.

Raspakivamo ih ponovo

Peglajući ih između dlanova,

Ostalo je još nježnosti u nama

Prema nama samima.

Dijelimo postove,

Dok se učimo voljeti mirise tuđih gradova

Dok nam koža upija kapi kiše novog neba

Dok kradom testiramo okus snijega na svom jeziku.

Je li moguće da ćemo vječno ostati podijeljeni

Na dva neba,

na dva svijeta

Kao na dva svemira,

Jedan s kojim smo rasli

I drugi s kojim nastajemo.

Dijelimo postove,

I strah nas je sutra

U kojem već znamo da ne znamo ko smo

Kakvi smo

I kuda idemo.

Ima smisla jer sa nama još korača nada,

Zaglađena među toplim dlanovima,

Spremljena u džep s lijeve strane ispod kože,

I odjednom koraci odzvone jače,

Pomirujući prostor i vrijeme

Od ovdje do tamo.

Znaš kilometri su samo izmišljena mjera u fizičkom prostoru,

A mi nismo tek ovo tijelo.

Zna to i komad neba u nama

I zraka sunca sa nama

I okus pahulja

I miris što na onaj davni miris sliči.

Možda smo tu

Da pomirimo svjetove oko sebe

I svjetove u sebi.

Učimo koračajući s čežnjom i nadom.

2 thoughts on “Dok odlazimo

Komentariši