II dio
Odlučila je pokrenuti se. Uzela je svoj ugovor, kopirala pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta i otišla kod advokata. Zanimalo ju je kolika je mogućnost da dobije otkaz u takvim okolnostima.
U međuvremenu joj je šef dao napismeno da opstruira rad institucije i da joj prijeti otkaz. I to je ponijela advokatu.
Advokat je objasnio da nije pogriješila i da je zakon na njenoj strani. Ne može joj poslodavac naložiti da uradi ono što nije njena struka i ono što ona potencijalno i ne zna da uradi, a ovdje su to bile pravne stvari. Ipak, dodao je, ne isključujte činjenicu da živimo u zemlji u kojoj je najmanje pravednosti i postupanja po pravu. Možete dobiti otkaz. Nažalost. Ali, možete poslije i da tužite.
Dobila je dovoljno informacija.
Odlučnost je pojačavala spoznaja da ne postupa pogrešno niti protuzakonito.
Zatim je usnila san: ulazi u svoj ured na poslu i ispred prozora zatiče svog djeda s buketom poljskog cvijeća, u dugom kaputu, širokog osmijeha koji joj pruža to cvijeće i sav ozaren kaže prilazeći: Sve će biti u redu.
San joj je bio kao injekcija optimizma, kao još jedan iznenadni putokaz na životnoj stazi.
Uslijedio je sastanak upravnog odbora na kojem je jedna tačka dnevnog reda bilo i njeno odbijanje posla, koji joj i nije u opisu posla. S obzirom da je prisustvovala istom sastanku jer pravnika i dalje nije bilo, pa ni onog koji je primao novac za iste poslove, zamolila je da se nakon obraćanja svog šefa i sama obrati prisutnima i iznese svoju stranu priče.
Kako su svi znali manje više stanje na poslu i nedostatak radnog kadra kao i sve poslove koje je obavljala, saslušali su obje strane. Ona je u svom izlaganju kazala da je bila i kod advokata i da joj je rečeno da po zakonu ne može dobiti otkaz ali imajući u vidu gdje živi – i može, i da to prepušta njima na savjest i osjećaj za pravedno.
Nakon svog izlaganja osjetila je da joj je kamen pao sa srca.
Otkaza nije bilo. Pravnika i dalje nije bilo. Promijenili su se odnosi. Prvo se promijenio njen odnos prema sebi. Počela je koristiti svoje pauze. Počela je cijeniti svoje vrijeme i sebe kao radnika. Počela je uočavati vrijednosti koje unosi u posao koji radi. Počela je sagledavati svoje sposobnosti i uviđati da svojim znanjima i sposobnostima prevazilazi svoje radno mjesto i da je potrebno napraviti korake ka promjeni.
Ubrzo je došlo do promjene šefa. Novom je bilo daleko jasnije da kapacitete ljudi treba koristiti na bolji način, uz to i ljude podsticati da daju više i da im se za rad plati više.
Nastavila je svoj put razvoja i napredovanja.
Zaključak
Problem koji se pojavio došao je kao prirodan odgovor čovjeka na odnos prema sebi. Takav šef i radni kolega zavređuju, na unutrašnjoj ličnoj razini, zahvalnost, jer pružaju priliku da čovjek bolje sagleda sam sebe. U tom trenutku to i ne izgleda tako. Čovjek vrije od emocija i često su mu svi drugi krivi. Zapravo, odgovor je unutra. Spolja se manifestovalo ono na čemu je iznutra trebalo poraditi.
Često nam ljudi i okolnosti ukažu na ono što trebamo mijenjati. Zato put promjene nije lagan i traži nove nas, drugačije reakcije, drugačije ponašanje, da bismo dobili i drugačije rezultate.
Ponekad ćete prepoznati „vodiče“ na svom putu. Treba ih prvo prihvatiti kao takve, a zatim pronaći u sebi odlučnost i hrabrost da se život živi.
Primjer iz priče može biti bilo čiji i ima ih sličnih jako puno, kao uopšte onih u kojima ljudi sagorijevaju na poslu i nailaze na različita nepravedna postupanja.
Pitanje je: zašto sagorijevate? Kada će biti dovoljno da kažete da ste se sebi dokazali? Ko je taj kome se dokazujete?
Svojim ponašanjem ponajbolje govorimo o tome kako se osjećamo i šta mislimo o sebi.
Ljudi će uvijek odgovarati na to što mi iznutra jesmo. Ništa manje niti više.
Jednom kada promijenimo ponašanje i svoj odnos prema sebi, promijenit će se i naše okruženje. Sredina će pružiti otpor jer generalno ljudi ne vole promjenu. Vaše nove reakcije i ponašanje ne poznaju i u tome vide opasnost.
Iz vaše namjere će se dalje razviti odnosi i situacije. Potrebno je preuzeti odgovornost za svoje odluke i izbore. Ljudi i okolnosti će se vremenom sami rasčistiti.
Mnogo je tema koje priča otvara, od očekivanja, uvjerenja, sistema vrijednosti, asertivnosti, komunikacije, itd. Makar kada govorimo o ličnoj razini. Na razini društva, otvaraju se pitanja edukacije onih koji preuzimaju menadžerske pozicije, zakonske regulative i prava radnika, pravnog funkcionisanja nekog sistema, korupcije, mobinga itd itd. Primarna tema je osoba i njen odnos prema sebi.
Važno je zadržati hrabrost na svom putu promjene.
Podijelite svoje uvide i svoja shvatanja, tako ćete dati još neke perspektive u sagledavanju navedenih okolnosti.