Magija buđenja

Ozbiljni izazovi su obogatili moj život. Na stotine javnih nastupa me gradilo, a teorijsko znanje nadogradilo. Tu sam da dijelimo iskustva. Dobro došli.

27.11.2019.

Zemljotres i moć uma


Sjećate li se priče o dječacima fudbalskog kluba uzrasta između 11 i 16 godina koji su nakon 17 dana spašeni iz pećine na Tajlandu zajedno sa svojim trenerom? Dogodilo se to u junu 2018. godine.
Nakon što su ušli u pećinu, počela je monsunska kiša i pećina je bila poplavljena.
Plan spasavanja je bio neizvjestan iako su ih spasioci locirali 5 km od ulaza u pećinu, u jednoj od komora. Zbog uskog prolaza u pećinu i vremenskih prilika, izvlačili su ih jednog po jednog. Proces spasavanja je mogao trajati mjesecima i nije se mogao predvidjeti.
Sa dječacima je bio njihov 25ogodišnji trener, bivši budistički monah.

Kako su dječaci preživjeli toliko dana zarobljeni u pećini?

Trener ih je učio meditaciji kako bi ostali smireni i racionalno trošili kisik. Pili su vodu koja je kapala sa zidova pećine i jeli komadiće rođendanskog kolača kojeg je neko od dječaka ponio sa sobom.

Jučer smo imali zemljotres u blizini Mostara.
Nije prijatno kada se zemlja trese.

Plašimo li se stvarno zemljotresa? Ne. Plašimo se što nemamo kontrolu. Plašimo se što smo odjednom tako mali, tako nevidljivi, prašina, ništa. Ego nam ne podnosi da smo ništa. Ego hoće da je nešto i neko. Ego hoće da ima kontrolu, da ga se pita, da je važan. Ego se jako vrijeđa kada mu se zaljulja fotelja ili tlo pod nogama. Ego ne shvata da biti ništa zapravo znači biti sve.

Meditacija je put smirivanja ega i smirivanja uma. Misao je okidač naše emotivne reakcije.
Zemlja se trese – percipiramo čulima. Prva misao je: Poginut ću, ili Umrijet ću. I tu nastaje panika i strah. I tada se ponašamo neracionalno i mahnito.

Tako su jučer ljudi panično bježali na stepenice i liftove na višespratnicama. Tako su nastavnici istrčavali kako su zanali i umjeli sa djecom. Tako su neki imali opciju da iskaču kroz prozore na prizemlju jer im je kao bliže. Tako su neki ostavili djecu i istrčali van sami.
I ko zna kakvih je sve primjera bilo. I svaki od tih treba razumjeti i možemo razumjeti jer dolazi iz straha. Strah od smrti budi reakciju preživljavanja. Daj da spasim sebe. Daj da preživim.

Panika onesposobljava čovjeka da preživi. Navedeni primjeri su svjedoci tome.

Kada se kriza dogodi vidimo koliko smo nespremni za nju na psihološkoj ravni. Postoje smjernice kretanja u prostorijama u slučaju kriza. Ljudi ih ne vide. Neki su prošli obuke. Mozak im je zablokirao u strahu pa se ne sjećaju.

Meditacija nas uči kako da se smirimo. Kako da budemo prisutni u sada i ovdje. Ti ne znaš kada ćeš umrijeti. Ti ne znaš od čega ćeš umrijeti. Nemoj se praviti prorokom.
Disanje je također bitno u stanjima straha i stresa. Svjesno disanje. Usmjeri um na disanje. Diši polako. Umirit ćeš tenzije u sebi.
Meditiraj dnevno po pet minuta. Petnaest. Vremenom ćeš poželjeti povećavati to vrijeme.

Jeste li noćas budni čekali novi zemljotres? Je li danas isčekujete novi zemljotres?
Ako je odgovor Da, to znači da ne živite u svome sada i ovdje. To znači da ste dopustili strahu da vas paralizuje. Svaki vaš udah i izdah nakon zemljotresa je nesvjestan. Tako se protraći život.
Svaki naš udah i izdah nakon kriza morao bi biti još svjesniji, još ljubavniji, još prisutniji.

Kriza je prilika za rast svjesnosti i ljubavi. Za takav proces trebaju nam treneri poput mladog fudbalskog trenera koji se vještini i snazi meditacije naučio dok je bio monah. Ne znam imam li sutra, ali definitivno imam ovo sada i to je sve što mi u ovom trenutku treba. Koje olakšanje.

<< 11/2019 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
5848

Powered by Blogger.ba