Magija buđenja

Podijelit ću sa vama lična iskustva i iskustva drugih koja su utjecala na to da promijenim svoje poglede na neke aspekte stvarnosti. Podijelit ću sa vama i saznanja iz oblasti neuro-lingvističkog programiranja, life coachinga i komunikologije.


27.11.2019.

Zemljotres i moć uma


Sjećate li se priče o dječacima fudbalskog kluba uzrasta između 11 i 16 godina koji su nakon 17 dana spašeni iz pećine na Tajlandu zajedno sa svojim trenerom? Dogodilo se to u junu 2018. godine.
Nakon što su ušli u pećinu, počela je monsunska kiša i pećina je bila poplavljena.
Plan spasavanja je bio neizvjestan iako su ih spasioci locirali 5 km od ulaza u pećinu, u jednoj od komora. Zbog uskog prolaza u pećinu i vremenskih prilika, izvlačili su ih jednog po jednog. Proces spasavanja je mogao trajati mjesecima i nije se mogao predvidjeti.
Sa dječacima je bio njihov 25ogodišnji trener, bivši budistički monah.

Kako su dječaci preživjeli toliko dana zarobljeni u pećini?

Trener ih je učio meditaciji kako bi ostali smireni i racionalno trošili kisik. Pili su vodu koja je kapala sa zidova pećine i jeli komadiće rođendanskog kolača kojeg je neko od dječaka ponio sa sobom.

Jučer smo imali zemljotres u blizini Mostara.
Nije prijatno kada se zemlja trese.

Plašimo li se stvarno zemljotresa? Ne. Plašimo se što nemamo kontrolu. Plašimo se što smo odjednom tako mali, tako nevidljivi, prašina, ništa. Ego nam ne podnosi da smo ništa. Ego hoće da je nešto i neko. Ego hoće da ima kontrolu, da ga se pita, da je važan. Ego se jako vrijeđa kada mu se zaljulja fotelja ili tlo pod nogama. Ego ne shvata da biti ništa zapravo znači biti sve.

Meditacija je put smirivanja ega i smirivanja uma. Misao je okidač naše emotivne reakcije.
Zemlja se trese – percipiramo čulima. Prva misao je: Poginut ću, ili Umrijet ću. I tu nastaje panika i strah. I tada se ponašamo neracionalno i mahnito.

Tako su jučer ljudi panično bježali na stepenice i liftove na višespratnicama. Tako su nastavnici istrčavali kako su zanali i umjeli sa djecom. Tako su neki imali opciju da iskaču kroz prozore na prizemlju jer im je kao bliže. Tako su neki ostavili djecu i istrčali van sami.
I ko zna kakvih je sve primjera bilo. I svaki od tih treba razumjeti i možemo razumjeti jer dolazi iz straha. Strah od smrti budi reakciju preživljavanja. Daj da spasim sebe. Daj da preživim.

Panika onesposobljava čovjeka da preživi. Navedeni primjeri su svjedoci tome.

Kada se kriza dogodi vidimo koliko smo nespremni za nju na psihološkoj ravni. Postoje smjernice kretanja u prostorijama u slučaju kriza. Ljudi ih ne vide. Neki su prošli obuke. Mozak im je zablokirao u strahu pa se ne sjećaju.

Meditacija nas uči kako da se smirimo. Kako da budemo prisutni u sada i ovdje. Ti ne znaš kada ćeš umrijeti. Ti ne znaš od čega ćeš umrijeti. Nemoj se praviti prorokom.
Disanje je također bitno u stanjima straha i stresa. Svjesno disanje. Usmjeri um na disanje. Diši polako. Umirit ćeš tenzije u sebi.
Meditiraj dnevno po pet minuta. Petnaest. Vremenom ćeš poželjeti povećavati to vrijeme.

Jeste li noćas budni čekali novi zemljotres? Je li danas isčekujete novi zemljotres?
Ako je odgovor Da, to znači da ne živite u svome sada i ovdje. To znači da ste dopustili strahu da vas paralizuje. Svaki vaš udah i izdah nakon zemljotresa je nesvjestan. Tako se protraći život.
Svaki naš udah i izdah nakon kriza morao bi biti još svjesniji, još ljubavniji, još prisutniji.

Kriza je prilika za rast svjesnosti i ljubavi. Za takav proces trebaju nam treneri poput mladog fudbalskog trenera koji se vještini i snazi meditacije naučio dok je bio monah. Ne znam imam li sutra, ali definitivno imam ovo sada i to je sve što mi u ovom trenutku treba. Koje olakšanje.

08.11.2019.

Ako ne znaš uživati u putovanju ni cilj te neće usrećiti


Prisustvovah na konferenciji o inovatorima i idejama, pa se pitam gdje su te vijesti o uspješnim ljudima i njihovim idejama? Oni trebaju biti uzor našoj djeci.
A ti ljudi pričaju o idejama, kreativnom procesu, upornosti, odricanju za snove, strasti, ljubavi, ludosti koja je potrebna da uspiješ dok ti drugi govore da nećeš, povezivanju sa ljudima, komunikaciji, hrabrosti, strahu, ushićenju, oduševljenju koje ti je gorivo da nastaviš dalje razvijati svoj posao.

A novac dođe da ti unaprijedi posao i nikako nije primarni cilj. Da. I o obrazovanju koje ne ispunjava potrebe naše djece i koje im rijetko daje priliku da sami nešto smisle, kreiraju, stvore svojim umom i rukama.

Reče neko: ne daj mu ribu, nauči ga da peca. Naša djeca ne uče da pecaju. A to im obrazovanje treba dati.

Jedino mi je zaparalo uši kada su inovatori predstavili svoj projekat virtuelnog učenja pa kazali da je taj vid učenja pomoću virtuelnih naočara koje ih uvedu npr u neki historijski događaj puno brže i uzbudljivije od učenja iz knjige.
E te knjige i pisanje koje su ove generacije imale nikako se ne smije oduzeti djeci, niti jedne generacije.

Zašto? Jer čitajući knjige suučestvujemo u stvaranju svog virtuelnog svijeta, a to je kreativan proces. Jer čitajući knjige budimo maštu, isčekujemo šta će se dogoditi, kuda će nas priča odvesti.

Svi spominju vrijeme, kako je vrijeme potrebno da ideja sazrije, kako je vrijeme potrebno da se stvari slegnu na mjesto, da koji put propadne ideja da bi se razvila ona najbolja za njih.
E čitanje je proces i zahtijeva vrijeme i dobro je da je tako.
Za velike stvari treba i vrijeme u kojem se korača uporno, predano, posvećeno, srcem. Jer nagrada nije novac, kao što nagrada nije ni kraj priče.
Nagrada je u procesu.

05.11.2019.

Ljubavne veze i uvjerenja


I da se vratim na moju drugaricu iz prelijepog Istanbula. Dotakle smo se teme partnerskih odnosa. Slobodna je, putuje, istražuje nova mjesta, događaje, ljude. U takvom životu ne ostavlja puno prostora za partnersku vezu. Trebao bi to biti neko s visokim nivoom razumijevanja onog što radi i načina na koji živi. A to je, kaže teško.

- I šta kažu Rusi?, pitam za njeno iskustvo naravno. - Oni su dosta tradicionalni i ne razumiju kako putujem i misle da gdje god da odem imam nekog partnera, rekla je s prizvukom tuge osmjehujući se, i dodala: Izgleda da se nikada neću udati.

A šta je svijet nego odraz naše duše, razmišljanja, očekivanja, nadanja, ubjeđenja. Ma gdje da odemo, mi ćemo uvijek pronalaziti ono što sa sobom nosimo. Svijet je naše ogledalo.

I zapravo se slažem s time da ono što pronalazi put do nas uvijek je ono čemu smo već odlučili ili izabrali ići u susret. Iz tog nečeg mi učimo o sebi.
Ako smo odgojeni na tradicionalan način, ako su u nas usađena tradicionalna shvatanja, onda su i naša očekivanja od spoljašnjeg svijeta takva, jer smo naučeni da se isto očekuje od nas.
Ipak, u jednom trenutku nešto u nama prelomi. Nešto se pobuni. Nešto kaže: Hoću da vidim više, dalje. I krene traganje. Krene obilazak svijeta, kao u ovom primjeru.
Iskustva te mijenjaju, sazrijevaš, učiš o sebi. Tako zapravo rasteš. Raste tvoja spoznaja.

A jedno se nekako ne mijenja: prilaze ti tradicionalisti ili nailaziš na muškarce koji ne poštuju žene. Kako je to moguće?

Tako što je proizašlo iz uvjerenja, iz naučenog obrasca: ako nisi tradicionalna ti si loša, niskog morala. E, da, i "nećeš se nikada udati". Uostalom i udaja je tradicionalni oblik vezivanja, zar ne?

Ne volim praviti projekcije, ali ako u jednom trenutku prevagne ljubav, kao Anina visoka vrijednost, i njen partner bude odraz njenih tradicionalnih uvjerenja, ona više neće biti svjetska putnica. To može značiti sreću a može i nesreću, zavisi koje će vrijednosti s vremenom prevagnuti.

Ako prevagne ljubav i njen partner bude odraz novih uvjerenja koja kažu da je ljubav sloboda da budeš to što jesi, Ana će ostati svjetska putnica, samo što će tada imati društvo u putovanjima i podršku u sopstvenom rastu. Vremenom, takav će se odnos razvijati i jačati obogaćen novim zajedničkim iskustvima i izazovima.

I od svih „ako“ život nam servira ona koja su izvan onog što smo pokušali zamisliti ili projicirati. No ono što nas sustiže jeste ono sa čim se sami u sebi borimo. Ono što biramo najčešće je odraz one vrijednosti i onog uvjerenja koje je visoko na listi onih s kojima smo naučili živjeti.

<< 11/2019 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930